Povijest Zrinjskog kralježnicom je športske povijesti

Mostarski je Zrinjski, četvrti put u svojoj povijesti, osvojio naslov prvaka Bosne i Hercegovine i završio sezonu koja je ušla u anale kao sezona rekorda, ne samo klupskih, nego i premijerligaških. Novinari su se raspisali o čitavomu nizu dosad nezabilježenih postignuća, a ja se vratih malo, i malo više unatrag, među hrpe iščitanih stranica i pregledanih fotografija iz dulje od stoljetne prošlosti ovoga kluba koji, otkako je osnovan, obara rekorde, čini iskorake i postavlja nova mjerila, prvi.tv.

Hrvatski športski klub Zrinjski Mostar najstarijim je klubom u BiH, odigrao je prvi službeni nogometni susret u povijesti grada, prvim je mostarskim klubom koji je nastupio izvan Mostara, odigrao je 1930-ih prvu noćnu utakmicu u povijesti grada, odigravši i prvi susret pod svjetlima reflektora nakon Domovinskoga rata, a 1940-ih je, kao član Prve hrvatske lige, u Mostaru ugostio zagrebački Građanski i splitski Hajduk…

Prva gradska noćna utakmica

Zrinjski je, dakle, prvi mostarski klub koji je nastupio izvan grada, zaigravši 1930-ih na natjecanjima u Kotoru, Tivtu, Sarajevu, Zagrebu i u Dubrovniku. Klupska monografija iz 1993. godine, čijim je glavnim tvorcem pokojni mostarski novinar i športski kroničar Ivan Ćubela Ćubi, svjedoči kako, nebitno kojim se desetljećem kojega stoljeća šećemo, povijest nekako uvijek svjedoči gotovo istovjetne političke primitivnosti, pa je ostalo zabilježeno kako je 1936. u Dubrovniku šport maknut u drugi plan. Tadanjoj su kraljevskoj vlasti zasmetali hrvatski grb i trobojnica na dresovima mostarskih dečki pa je Zrinjskomu zabranjen nastup – eto u drevnomu gradu krajnjega hrvatskog juga.

No, tih je 1930-tih Zrinjski načinio još jedan iskorak u gradsku povijest, odigravši tri susreta pod svjetlošću reflektora, što su zapravo prvim noćnim nogometnim susretima u ukupnoj povijesti Mostara. Danas bismo genijalnost tadanjih čelnih ljudi kluba nazvali inovativnom – spomenuta monografija bilježi sjećanja dvaju ondanjih igrača, Ivana i Đuke Repca, kako je jaka rasvjeta pozajmljena iz mostarskoga rudnika mrkoga ugljena. Referirajući se na zabilježeno svjedočanstvo Ivana Repca, klupska monografija upoznaje nas i s još jednom zanimljivošću – na prvi od ta tri susreta u Mostar je pristiglo oko 500 navijača Zrinjskoga sa Širokoga Brijega, predvođenih poduzetnikom Antom Paradžikom. Slaveći pobjedu, napravili su feštu na Balinovcu, u kavani Bled.

Na svojemu travnjaku s Hajdukom i Građanskim

U vremenu Drugoga svjetskoga rata, kao član Prve hrvatske lige NDH, Zrinjski je 1941. godine, na svojemu igralištu preko puta Stare bolnice, ugostio preteču Dinama, zagrebački Građanski, izgubivši s 2:3, a već sljedeće godine, također kao domaćin, odmjerio je snage i sa splitskim Hajdukom. Podatak o ishodu toga susreta nije sačuvan. Zrinjski je, naime, zajedno s klubovima SAŠK Sarajevo i NK Hrvoje iz Banjaluke, postao članom Prve hrvatske lige, osnovane nakon što je, 17. srpnja 1941. godine, NDH primljena u članstvo Fife. Sačuvane fotografije svjedoče o tim susretima.

– Godine 1941., u Hrvatskomu državnom razredu, tada najelitnijemu športskom nadmetanju, Zrinjski je četvrti u Ligi s devet natjecatelja. Godine 1942. također je sudionikom Prvenstva Hrvatske, ali organiziranoga po skupinama – zapisano je u jednoj drugoj knjizi – monografiji Mostar Stoljeće športa, izdane u nakladi Galerije Martino 2006. godine.

U daljnjoj šetnji prošlošću Zrinjskoga, nailazimo na svojevrsno ponavljanje povijesti. Zrinjski je, desetljećima poslije, sudionikom iskoraka sličnomu onomu iz 1930-ih. Naime, na susretu s Brotnjom, u natjecanju Nogometne lige Herceg-Bosne, 1999. godine u Mostaru je, prvi put nakon Domovinskoga rata, odigrana noćna utakmica. Za više od 15 tisuća okupljenih gledatelja paljenje tih reflektora bilo je istinskim spektaklom. Makar bili na zalasku 20. stoljeća, kao da su tom svjetlošću konačno izlazili iz poratnoga mraka. Barem su se tomu nadali.

Prvo poslijeratno prvenstvo u BiH

Nemjerljiv je, inače, bio doprinos Zrinjskoga u osnutku Nogometnoga saveza Herceg-Bosne i pokretanju prvoga prvenstva iz 1994. godine, koje je ujedno bilo i prvim poslijeratnim prvenstvom u cjelokupnoj BiH. Monografija Stoljeće športa podsjeća na sudjelovanje Zrinjskoga i u prvomu doigravanju s članovima Lige NS-a BiH, gdje je bio u skupini sa sarajevskim Željezničarom i Bosnom iz Visokoga.

– Tada je dao veliki doprinos organiziranju završnice u drugoj skupini – piše u knjizi i nadalje pojašnjava kako su, na Stadionu Zrinjskoga pod Bijelim Brijegom, pred tada rekordnih 20 tisuća gledatelja, zaigrali Široki Brijeg, Sarajevo i Čelik. To su bili prvi uopće susreti klubova iz nogometnih saveza Herceg-Bosne i BiH.

Krunom klupskoga rada i proslave stote obljetnice osnutka jest osvajanje naslova državnoga prvaka BiH 2005. godine, nakon kojega su uslijedila još tri takova pehara (2009., 2014. i 2016.).

Ako se vratimo na sami početak povijesti Zrinjskoga, nadahnuto ispisanoj iz Ćubijeva pera na prvim stranicama klupske monografije, spoznat ćemo kako je klub mostarskih plemića, koji nadimak stječu po prepoznatljivoj aristokratskoj lenti na dresovima, najstarijim u državi, zapravo jednim od najstarijih na cjelokupnomu ozemlju jugoistočne Europe. Godine 1873. mostarski Hrvati traže osnutak Hrvatskoga pjevačkog i glazbenog društva Kosača. Osmanlijska je vlast, premda na izdisaju, spriječila rađanje Kosače, a odobrenje nije stiglo niti 1896. kada skupina uglednika traži osnivanje Hrvatskoga sokola (športskoga društva hrvatske mladeži), namjesto kojega vlast odobrava osnutak Prvoga hercegovačkog koturaškog društva. Čak i Austrougarska odbacuje osnivanje društava s nacionalnim odrednicama u imenima, no ustrajnost zanesenjaka zdušno pomaže Katolička crkva, ustrojavanjem crkvenoga pjevačkog zbora, nakon kojega se rađaju HGPD Hrvoje (1888.) i HKD Napredak (1902.).

Mostarski je Zrinjski rođen 1905.

Upravo u Hrvoju, godine 1905., hrvatska mladež i prof. Kuštreb, osnivaju Đački športski klub (godinu poslije, osnovan je i Hrvatski radnički omladinski športski klub). Osnutkom splitskoga Hajduka, u veljači 1911. godine, u Dioklecijanov je grad pozvan Srednjoškolski športski klub Osman iz Sarajeva. Na povratku iz Splita, Osman je u Mostaru dvaput odmjerio snage s Đačkim športskim klubom. Prvoga su dana Mostarci uvjerljivo pobijedili s 3:0, a drugoga su poraženi ishodom 1:2 i to su prva dva službena nogometna susreta u ukupnoj povijesti Mostara!

Đački športski klub 1912. izrasta u Gimnazijalni nogometni klub Zrinjski, koji je već 28. lipnja 1914., izbijanjem Prvoga svjetskog rata, zabranjen. Tri sljedeće godine zamire svaka športska aktivnost u Mostaru, a onda se 1917. Zrinjski stapa s Hrvatskim radničkim omladinskim športskim klubom, koji je postojao pri Hrvatskoj radničkoj zadruzi. Novonastali je klub nazvan Hercegovac i životario je do kraja Prvoga svjetskog rata, te je, stvaranjem Kraljevine SHS, godine 1918. u Hercegovcu ustrojeno Poticajno vijeće za osnivanje Jugoslavenskoga športskog kluba. No, Hrvati se, ipak, vraćaju korijenima i 1922. obnavljaju HŠK Zrinjski, koji sljedeće godine postaje prvakom Mostara, pobijedivši na svojem igralištu JŠK s 1:0.

Zrinjski s godinama raste, a njegova je športska i životna nit prekinuta u veljači 1945. godine, kada je ubijen posljednji klupski predsjednik dr. Jakša Milković, nakon čega je i zabranjen rad Kluba za cijelo vrijeme postojanja SFRJ. Zrinjski je obnovljen 1992. godine i te je godine, 30. rujna, svoju prvu utakmicu odigrao u Imotskomu, na stadionu Gospin dolac, a protiv NK Croatia Zmijevci.

Uistinu, Zrinjski je slavno hrvatsko ime…

Izvor teksta: Darko Juka | Prvi.tv